Odrastanje u pandemiji: 'Na početku nam je bilo lakše što ne idemo u školu'

“Na početku pandemije sam imala 16 godina, a sada imam 18. Čini mi se da se i ne sjećam vremena prije pandemije korona virusa. Zaboravila sam i kako je ići na festivale i družiti se sa prijateljima”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Tamara Milić iz Teslića, na sjeveru Bosne i Hercegovine (BiH), koja pohađa treći razred srednje škole.

Za nju, kao i za brojne njene vršnjake, odrastanje u vrijeme pandemije zahtjevno je i uskraćuje im, kako ističe, mnogo toga.

„Nekada smo online svijet doživljavali kao bijeg od realnog, a sad nam je sve prebačeno online. I to nije nimalo zanimljivo. Mislim da smo prerano bačeni u ovaj svijet i sve mi je ovo konfuzno“, iskrena je Tamara za RSE.

Njen vršnjak, a ujedno i maturant u Travniku, u srednjoj BiH, Luka Grganović, za RSE ističe kako ni za njega ništa nije kao prije.

„Ispočetka nam je svima bilo olakšanje što se ne ide u školu i što prelazimo online. Ali sada već vidim da je ovo ogromna rupa za fakultet i dalji život. Već godinu i po pohađam nastavu online, a sad društveni život je stao“, navodi Luka, dodajući da je kao aktivni član folklornog društva naviknut na putovanja, koja mu sada nedostaju, baš kao i druženje sa prijateljima.

„I sad se družimo, ali u grču i sve je ograničeno. Ništa nije kao prije. Pozitivna stvar je da sam sa društvom upoznao Vlašić koji je u neposrednoj blizini i počeo se baviti planinarenjem. Ali, ipak, uvjeren sam da će ostati više loših sjećanja kao što su vijesti o broju umrlih ljudi, policijskog časa“, ističe Luka.

Šta kažu roditelji?

Pandemija je nametnula izazove i za većinu roditelja. Kažu da balansiraju između nekoliko poslova, kućnih obaveza, ali i djece, od kojih su neki i tinejdžeri.

Adriana Basara iz Banjaluke, na sjeverozapadu BiH, je majka četvoro djece, od kojih su dvije ćerke u pubertetskom uzrastu od 12 i po i 18 godina.

„Svako od te djece traži vrijeme za sebe, a nova normalnost je i dalje nenormalna po meni. Pokušavam da vanjski faktori što manje utiču na njih i njihov razvoj, ali veoma je teško“, ističe Adriana za RSE.

Dodaje kako su brojne restriktivne mjere oduzele mnogo toga djeci u razvojnom periodu. A roditelji su, prema njenim riječima, suočeni sa novim izazovima, kao što je online svijet.

„Mi roditelji pokušavamo djecu pomjeriti od ekrana i računara, a u ovom vremenu im moramo govoriti da ih što više koriste. Teško je roditeljima koji su informatički pismeni, a kamoli onima koji nisu. Radim tri posla paralelno i nemam toliko vremena. Mišljenja sam da djeca trebaju ići u školu, jer je teško zamijeniti realni kontakt i nastavu“, rekla je Adriana za RSE.

Osim toga, jednoj od njenih djevojčica, dodaje, su neophodne vježbe, radi preranog rasta. Zbog zabrana održavanja treninga, kako kaže, i one su često nemoguće.

„Malo šta je pozitivno u ovom iskustvu, sem možda nekih novih informatičkih vještina. A najgore posljedice su moguće po psihičko zdravlje naše djece. Zato savjetujem svakom roditelju da dnevno odvoji 20 minuta za svako dijete ponaosob i razgovara s njim. To je jako važno“, ističe Adriana za RSE.

Za majku dvije djevojčice (9 i 15 godina) Željku Raković Gajić, pandemija je donijela dvije faze odrastanja djeci.

„Prva je taj iznenadni šok i prelazak na online edukaciju, što su one obje prilično dobro podnijele. A druga je prilagodbe na česte izmjene mjera, kao što su recimo sportske aktivnosti, koje su dozvoljene jedne sedmice, a već naredne su opet zabranjene“, priča Željka za RSE.

Ipak, kada je riječ o odgoju djece u vrijeme pandemije, ističe kako su ona i suprug stavili sve u drugi plan. A prioritet im je sigurnost djece.

„Na roditeljima je sada velika odgovornost, ali ovo je prilika da bolje upoznamo svoju djecu i provodimo više vremena zajedno. Od nas zavisi kakve ćemo generacije odgojiti. Potrebno je i da pojačamo saradnju roditelja i nastavnika, jer oni se trude da djecu edukuju, ali im je potrebna naša pomoć“, navodi Željka za RSE.

Krizni period kod adolescenata i bez pandemije

Krizna situacija u vidu pandemije, dodatni je pritisak na već definisanu „životnu krizu“- pubertet, kaže psihologinja Nermina Vehabović Rudež, dodajući da su u tom periodu tinejdžerima potrebna prijateljstva koja su uskraćena u vrijeme pandemije.

„Sam period adolescencije se zove krizni period. I podrazumijeva da se iz perioda djeteta pređe u period odraslih. Tada osoba treba proći razne razvojne faze, a najvažniji su joj prijatelji. Upravo oni su sada uskraćeni brojnim tinejdžerima“, govori Nermina za RSE.

Dodaje kako je online nastava tehnološki napredna, ali emocionalno nazadna, jer mladim ljudima nedostaju njihovu uzori, poput profesora.

„Mladima je uskraćena mogućnost zabave, a to je njima jedan od glavnih ciljeva ovog perioda. S druge strane, imaju osjećaj odgovornosti ako prenesu virus u svoju porodicu. Cjelokupno iskustvo ostaviće neminovno brojne posljedice po mlade“, ističe Nermina za RSE.

Svjetska zdravstvena organizacija upozorila je na opasnosti po mentalno zdravlje djece u martu 2020. godine. Osim toga, izdate su i preporuke za pomoć djeci u suočavanju sa stresom tokom pandemije.

Među glavnim preporukama nalaze se razgovori sa djecom, mogućnost zabave, ali i informisanje o datoj situaciji.

(Slobodna Evropa)

Total
1
Shares
Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci