Draža, Tuđman i Titanik imaju spomenik, a žrtve rata u BiH nemaju

Građane Bileće, gradića na jugoistoku Bosne i Hercegovine (BiH) u entitetu Republika Srpska (RS) mogla bi uskoro na ulazu u grad dočekati bronzana bista Momira Bulatovića bivšeg predsjednika Crne Gore.

Inicijatori, boračka organizacija Vojske Republike Srpske (VRS) iz susjednog grada Gacka, smatraju da bi bista trebala biti znak zahvalnosti Bulatoviću “koji im je pomogao u najtežim trenucima za istočnu Hercegovinu i Republiku Srpsku tokom minulog rata”.

Miladin Dostinić, predsjednik Inicijativnog odbora za izgradnju ovog spomenika kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE), kako je ovo još na razini ideje.

„Treba da se završe određene dozvole za to, ali to mora i Vlada i ministarstvo saobraćaja i veza i Opština Bileća da se izuzme ta lokacija“, kaže Dostinić, te napominje kako je situacija oko lokacije sporna jer je na tom mjestu planirana gradnja kružnog toka.

Spomenik Bulatoviću planiran je na takozvanoj nikšićnoj raskrsnici, a izabrana je, kako za RSE kaže zamjenik načelnika Bileće, Nikola Bajović, "zbog simbolike".

Spomenik Bulatoviću planiran je na takozvanoj nikšićnoj raskrsnici, a izabrana je, kako za RSE kaže zamjenik načelnika Bileće, Nikola Bajović, “zbog simbolike”.

Otkud Bulatović u Bileći?

Momir Bulatović je bio direktni politički eksponent politike Slobodana Miloševića u Crnoj Gori, a od 1998., pa do 2000. godine obavljao je funkciju predsjednika Vlade Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).

Preminuo je 2019. godine.

Bulatović je bio predsjednik Crne Gore i u vrijeme kada je crnogorska policija izbjeglice iz BiH, mahom Bošnjake, u maju 1992. godine izručila Vojsci RS.

Od najmanje 66, a prema nekim procjenama i preko 80 izručenih civila, iz sabirnog centra u Herceg-Novom je preživjelo samo 12.

Ni do danas nisu pronađena sva njihova tijela, a ne zna se precizno ni gdje su stradali.

Spomenik Bulatoviću planiran je na takozvanoj nikšićnoj raskrsnici, a izabrana je, kako za RSE kaže zamjenik načelnika Bileće, Nikola Bajović, “zbog simbolike”.

„Mi smo zainteresovani da uradimo sve ono što je do nas, da izdamo građevinske dozvole projekat za uređenje te nikšićke raskrsnice postoji, to je projekat uređenja kružnog toka i mi u tome vidimo priliku za uređenje našeg ulaza u grad, a po reakcijama naroda mislimo i da je Momir Bulatović zaslužio da mu se Hercegovina oduži na takav način“, ocjenjuje Bajović.

Šta kažu građani Bileće?

„Nemam ništa protiv izgradnje spomenika”, kaže Gorica Ivković, za Radio Slobodna Evropa (RSE), iz Bileće.

Njen prigovor nije vezan za ono što bi Momir Bulatović mogao da simbolizuje, već razloge vrlo praktične prirode.

“Štaviše, smatram da je to jedna pozitivna stvar, međutim s druge strane ne sviđa mi se što u Bileći na glavnoj ulici imamo već previše spomenika“, govori Ivković.

Njena sugrađanka, Daliborka Radanović, nema jasnu predstavu o tome zašto bi baš Bulatoviću trebao biti podignut spomenik.

„Nemam neko mišljenje, ali ako postoji inicijativa, onda valjda postoje i razlozi zašto treba da se napravi taj spomenik “, kaže ona.

Prije Bulatovića, spomenik Draži

U Bileći je prije dvije godine podignut i spomenik Dragoljubu Draži Mihailoviću.

On je bio komandant nekadašnje Jugoslovenske vojske u otadžbini, tokom Drugog svjetskog rata svrstao se u redove kolaboracije, da bi 1946. odlukom novih vlasti bio strelja. Sud u Srbiji rehabilitovao ga je i vratio mu građanska prava 2015.

Na mjestu na kojem je nekada stajao partizanski spomenik u Bileći danas je Ravnogorski park.

Spomenik Mihailoviću gradi se i u Bijeljini, gradu na sjeveroistoku BiH, i to na na trgu koji nosi njegove ime.

Omeđavanje teritorije spomenicima

Spomenici u BiH, izgrađeni nakon rata koji je trajao od 1992. – 1995. godine pokazatelj su dominacije one grupacije koja je u većini, ali i omeđavanja teritorija, ocijenio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) koordinator Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) Edvin Kanka – Čudić.

„Ti spomenici najčešće su izgrađeni na teritorijima, odnosno mjestima, gradovima one etnije koja je dominantna u tom mjestu. Spomenike Bošnjacima nećete vidjeti mnogo na području Republike Srpske, kao što ni spomenike Srbima na području Federacije BiH“ navodi Čudić.

Prema Centralnoj evidenciji spomenika koju vodi UDIK, u Bosni i Hercegovini je izgrađeno više od 2.100 spomenika koji su posvećeni stradanju civila i/ili boraca u proteklom ratu.

Veći broj mapiranih spomenika nalazi se na području Federacije BiH, više od 1.400. Najviše ih je na području Tuzle.

Preostali spomenici, njih oko 600 nalaze se u RS, a najviše ih je na području Bijeljinske regije, na istoku BiH.

Ovi spomenici više razdvajaju, nego što spajaju, smatra Čudić, pošto se njima postavljaju granice.

„Pored toga, veliku zbrku u cijelom procesu popisivanja spomenika činilo je nepostojanje zakona koji reguliše pitanje spomenika na području Bosne i Hercegovine“ ocjenjuje on.

U RS i Brčko distriktu postoje zakoni kojima se reguliše ova oblast, dok je na nivou entiteta Federacija BiH zakona nema. Tu općine i gradovi odlučuju o postavljanju spomenika.

Žrtve nemaju spomenik

Spomenicima se, uglavnom, u BiH širi antagonizam prema drugima, koji nisu istomišljenici ili ne pripadaju većinskom nacionalnom nacionalnom korpusu koji živi u tom području.

Tako je u Višegradu, gradu na istoku BiH podignut spomenik ruskim dobrovoljcima koji su se borili na strani VRS.

Prema podacima Vlade RS u redovima Vojske RS od 1992. do 1995. godine ratovalo je oko 700 ruskih državljana, a 37 je poginulo.

U ovom gradu su prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snage Vojske Republike Srpske ubile oko 3.000 Bošnjaka, uključujući oko 600 žena i više od stotinu djece.

Njima nije podignut nijedan spomenik.

S druge strane u Federaciji BiH, na području općine Zavidovići, u središnjem dijelu BiH, u naselju Livade, podignut je spomenik arapskim borcima koji su ratovali pod okriljem Armije Republike BiH (ARBiH).

Zbog toga što nije spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika odreda “El-Mudžahidin” prema Srbima na području Vozuće i Zavidovića, na 10 godina zatvora pred Sudom BiH osuđen je bivši komandant Trećeg korpusa ARBiH Sakib Mahmuljin, pod čijim je okriljem djelovala sporna jedinica.

Od Bruce Lee-ja do Titanica

Nisu svi spomenici u BiH podignuti u znak inata. Neki od njih čak slave i univerzalne idole.

Tako je u Mostaru, gradu na jugu BiH, 2005. godine, podijeljenom po nevidljivoj etničkoj liniji na zapadni i istočni, odnosno onaj s većinskim hrvatskim i bošnjačkim stanovništvom, svoju statuu dobio legendarni glumac Bruce Lee.

Spomenik nije dugo opstao, pa je tako nakon vandalskih oštećenja, sedam godina bio sklonjen, te je 2013. ponovno vraćen na svoje mjesto na Španskom trgu u Mostaru.

Mostarcima, ipak, ne znači puno.

„Bilo je to da se uzmu pare za taj projekat, a znači samo kao dječija radost u taj vakat, ništa više“, za RSE govori Edo, stanovnik ovog grada.

Spomenik Brusu Liju nije dugo opstao, pa je tako nakon vandalskih oštećenja, sedam godina bio sklonjen, te je 2013. ponovno vraćen na svoje mjesto na Španskom trgu u Mostaru.

Spomenik Brusu Liju nije dugo opstao, pa je tako nakon vandalskih oštećenja, sedam godina bio sklonjen, te je 2013. ponovno vraćen na svoje mjesto na Španskom trgu u Mostaru.

I u Bosanskoj Krupi, na zapadu BiH, podignuto je spomen – obilježje univerzalnoj tragediji – stradanju broda „Titanic“ jednog od najvećih i najpoznatijih prekookenaskih brodova koji se nasukao i potonuo u u noći sa 14. na 15. april 1912. godine.

Spomenik Titaniku u Bosanskoj Krupi

Spomenik Titaniku u Bosanskoj Krupi

Na tom brodu nalazila su se i četiri Krupljanina u čiju je čast obilježje i podignuto na stotu godišnjicu stradanja.

Nisu svi spomenici sa univerzalnim vrijednostima u BiH dočekani s dobrodošlicom.

Tako je u Srebrenici, gradiću na istoku BiH sagrađen Spomenik miru. Njega je finansirao, Slobomir Pavlović, vlasnik Univerziteta u Bijeljini.

Međutim, lokalne vlasti su odabrale kontroverznu lokaciju za spomenik- mjesto na kome je u julu 1995. godine, vrhovni komandant VRS Ratko Mladić, po ulasku u Srebrenicu poslao poruku kako je došlo vrijeme da se na tom području osveti Turcima.

To mjesto sporno je za porodice žrtava koje su postavljanje spomenika miru na tom mjestu smatrale sramnim.

Mladić je u Haškom tribunalu osuđen na doživotni zatvor zbog genocida koji je počinjen nad oko osam hiljada muškaraca i dječaka, tadašnje zaštićene UN zone – Srebrenice.

Spomenici revizionizmu

Odnos prema spomenicima, je i odnos prema istoriji koja se, upravo putem njih, kako pojašnjava Čudić može smatrati kontroverznom.

“To su spomenici izgrađeni poslije rata, a najčešće se ne odnose na ovaj rat. Tako su neki spomenici izgrađeni pripadnicima oružanih formacija iz Drugog svjetskog rata, neki čak iz Prvog svjetskog rata, a neki spomenici, kao spomenik u Obudovcu glasi ‘Od Protine bune pa do ovog rata’, ili spomenik u Šibovsku, općina Prnjavor, na kojem se nalaze zapravo svi koji su učestvovali u Drugom svjetskom ratu, nebitno kojoj formaciji su pripadali.

To su osobe srpske nacionalnosti, pa na jednom spomeniku imate one za kralja, protiv kralja, za partizane, protiv partizana, četnike i partizane, sve moguće formacije na jednom spomeniku“, navodi Čudić.

Takvih spomenika ima svuda, dodaje on, a u evidenciji UDIK-a zabilježeni su i oni koji se odnose i na glorifikaciju Nezavisne države Hrvatske, odnosno ustaškog pokreta

Široki Brijeg, grad u zapadnoj Hercegovini nastanjen gotovo 100 posto Hrvatima, našao se u centru pažnje medija nakon što je 2013. godine, po naredbi općinskih vlasti, uklonjen spomenik antifašistima iz Drugog svjetskog rata, podignut 1985. godine u strogom centru tog mjesta.

Prethodno je 2000. godine u centru Širokog Brijega podignut Spomenik svim poginulim u II svjetskom i Domovinskom ratu – kameni križ visine pet i širine tri metra nalazi se u središtu Širokog Brijega.

U kamenu je uklesano “Krv svetih hrvatskih sinova Širokog Brijega. Krikom stoljeća k nebu slobodu Hrvatskoj vapi”.

Široki Brijeg, međutim, nije stao samo na spomenicima stradalima na tom području. Poput hercegovačkih susjeda u Bileći i oni su podigli spomenike zvaničnicima druge države – Hrvatske.

Na službenoj stranici općine, tako piše kako je „ispred zgrade Gradske uprave Široki Brijeg, a u povodu četvrte obljetnice smrti, 2003. godine, podignut spomenik Prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu.“

Detaljno je opisan i spomenik još jednom zvaničniku susjedne gržave, Gojku Šušku bivšem ministru obrane Republike Hrvatske, napravljen 2008. godine otkriven je spomenik.

Za Širokobriježana koji se nije želio predstaviti spomenici predstavljaju „dva od pet možda najznačajnijih spomen obilježja u Širokom Brijegu“.

I dok smatra kako je Šušak zaslužio spomenik, kao čovjek koji potiče iz tog grada i koji se borio za nezavisnost Hrvatske, ističe da „ne zna koliko su Hrvati u Širokom Brijegu dobili time što imaju ova dva spomenika“, jer su ih, kaže vlasti i BiH, ali i Hrvatske zaboravile.

Spomenik još jednom zvaničniku susjedne gržave, Gojku Šušku bivšem ministru obrane Republike Hrvatske, napravljen 2008. godine otkriven je spomenik.

Spomenik još jednom zvaničniku susjedne gržave, Gojku Šušku bivšem ministru obrane Republike Hrvatske, napravljen 2008. godine otkriven je spomenik.

Prema podacima UDIK-a u Bosni i Hercegovini je nakon rata izgrađeno više od 1.200 spomenika koji su posvećeni stradanju Bošnjaka (oko 59 posto). Srbima je posvećeno 24 posto spomenika, a Hrvatima 13 posto. Oko tri posto spomenika je posvećeno dvije ili više etničkih grupa. Manjinama kao što su Romi i strancima je posvećeno jedan posto.

Bosna i Hercegovina nema Zakon o zabrani djelovanja fašističkih i neofašističkih organizacija ili nošenje njihovih simbola, a nema ni Rezoluciju o zabrani negiranja zločina genocida u Srebrenici, zbog čega je postavljanje spomenika od kojih neki vrijeđaju još uvijek nezarasle ratne rane, moguće.

*Saradnja na tekstu: Mirsad Behram i Nebojša Kolak

(Slobodna Evropa)

Total
0
Shares
Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci